Spašavanje lanadi: Zajedno za šumu i divljač
U proljeće za lanad počinje opasno vrijeme kada se kosi livada. Zahvaljujući suradnji poljoprivrednika, lovaca i volontera, kao i modernoj tehnologiji, mnoge mlade životinje mogu biti spašene. Spašavanje lanadi pokazuje kako funkcionira aktivna zaštita vrsta u našem kulturnom krajoliku.
Ravnoteža između šume i divljači nije sama po sebi razumljiva
Kada se u proljeće kosi livada, za lanad počinje opasno vrijeme. Spašavanje lanadi tada je neophodno: majke ostavljaju tek okoćene mlade u visokoj travi – kao prirodnu zaštitu od grabežljivaca. No, tijekom košnje taj instinkt postaje smrtonosna zamka. Lanad se nepomično pritišće uz tlo u travi i poljoprivrednici ih golim okom jedva mogu prepoznati. Tu nastupa zaštita divljih životinja pri košnji.
Upravo zato mnogi poljoprivrednici danas pokazuju snažan osjećaj odgovornosti. Pravovremeno najavljuju termine košnje, po potrebi je odgađaju i blisko surađuju s lovcima i pomagačima kako bi na vrijeme spasili lanad. Moderna tehnologija – prije svega dronovi za spašavanje lanadi s termovizijskim kamerama – pomaže u izvlačenju životinja iz livada ujutro prije košnje.
Spašavanje lanadi kao dio uzgoja i zaštite divljači
Ovo zajedničko spašavanje lanadi snažan je znak funkcionalne zaštite vrsta u kulturnom krajolikui – te dobre suradnje poljoprivrede i lova. No, spašavanje lanadi samo je dio takozvane brige o divljači (Wildhege). Ona obuhvaća sve mjere koje služe zaštiti, njezi i očuvanju zdravih fondova divljači. U krajoliku koji je oblikovao čovjek, životinje poput srna, zečeva ili fazana trebaju utočišta i potporu.
Istovremeno su naše šume pod golemim pritiskom zbog klimatskih promjena, oluja i štetočina. Kako bi se mogle prirodno pomlađivati – osobito s vrstama drveća otpornim na klimatske promjene – broj divljači mora se održavati u ravnoteži s rastom šume. Tu lovci preuzimaju važnu ulogu: oni ne samo da reguliraju populacije, već se brinu i za zone mira za divljač, površine za ispašu i zdrave populacije.
Ravnoteža između šume i divljači nije samorazumljiva. Ona zahtijeva aktivno djelovanje – poljoprivrednika, šumara, lovaca i zaštitnika prirode. Jer samo ako svi surađuju, naš će kulturni krajolik i u budućnosti ostati raznolik, živ i u ravnoteži.